Kontaktne leće su pomagala za ispravljanje refrakcijskih grešaka
(kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam, aberacije) koja se stavljaju na
rožnicu. Osim za korekciju dioptrije, mogu se koristiti i u terapijske ili
čisto estetske svrhe (leće u boji). Procjenjuje se da oko 6% ljudi u zapadnim
zemljama, te oko 2% u Hrvatskoj nosi kontaktne leće. Leće se najčešće
dijele na tvrde plinopropusne i mekane kontaktne leće.
Tvrde plinopropusne (polutvrde) kontaktne
leće u oku ne mijenjaju svoj oblik. Zbog toga posjeduju iznimna
optička i fiziološka svojstva uz neophodno razdoblje privikavanja od oko dva
tjedna. Pojava plinopropusnih (tzv. polutvrdih) leća istisnula je tvrde PMMA
kontaktne leće koje ne propuštaju kisik iz rutinske upotrebe.
Mekane kontaktne leće iznimno su popularne u današnje
vrijeme zbog kratkog razdoblja privikavanja. Napravljene su od mekanog
hidrofilnog hidrogelnog ili silikonskog hidrogelnog materijala s različitim
postotkom sadržaja vode. Budući da im je pokretljivost u oku slabija od tvrdih
kontaktnih leća, fiziološki su zahtjevnije za oči pa je uz svaki prvi pregled
nužna edukacija o njihovom pravilnom stavljanju i održavanju.