Prije nego
počnemo pričati o greškama vida, pogledajmo kako kontaktna leća utječe na
djelovanje oka i na koji način ispravlja refrakcijske greške oka.
Oko
s urednom refrakcijom naziva se emetropno oko (normalno oko). U takvom oku se
paralelne zrake svjetlosti sijeku u žarištu (jednoj točki) na mrežnici. Tamo
se događa pretvorba u električne živčane impulse koje naš mozak onda
pretvara u sliku. Emetropno oko ne treba nikakvu dodatnu dioptriju kako bi
izoštrilo sliku udaljenog ili bliskog predmeta.
Ponekad se pak zrake
sijeku ispred ili iza mrežnice, zbog čega na mrežnici nastaje nejasna slika.
Govorimo o refrakcijskim greškama oka. Kontaktne leće dakle ispravljaju te
greške i omogućavaju pravilan odaziv mrežnice na svjetlost. Odabir kontaktnih
leća ovisi o vrsti refrakcijske greške oka. Dioptrija zapravo govori u kojoj
mjeri se kontaktna leća odaziva na svjetlost ili drugim riječima - optičku
jakost neke leće. Viša dioptrija znači jaču kontaktnu leću.
Najčešća refrakcijska greška oka je kratkovidnost ili miopija. Ljudi koji
pate od miopije vide predmete smještene bliže oku jasnije nego daleke predmete
- tu je slika nejasna ili mutna. Kontaktne leće za ispravljanje ove greške na
sredini su tanje nego na rubovima (udubljena leća). Kratkovidnost korigiramo
lećama s minus (-) dioptrijom. To su konkavne ili rastresne leće. Ovakva leća
lomi svjetlost prema van, a time se omogućuje zrakama svjetlosti da dođu sve
do mrežnice i tamo projiciraju jasnu sliku.
Druga najpoznatija
refrakcijska greška je dalekovidnost ili hipermetropija. Ljudi, koji pate od
hipermetropije vide udaljene objekte oštrije, dok su im bliski objekti mutni.
Kontaktne leće za ispravljanje ove greške na sredini su deblje, a na rubovima
tanje (površina takve leće je izbočena prema van). Dalekovidnost korigiramo
lećama plus (+) dioptrijom. To su sabirne ili konveksne leće.
Komentari