Kontaktne leće

Kontaktne leće su pomagala za ispravljanje refrakcijskih grešaka (kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam, aberacije) koja se stavljaju na rožnicu. Osim za korekciju dioptrije, mogu se koristiti i u terapijske ili čisto estetske svrhe (leće u boji). Procjenjuje se da oko 6% ljudi u zapadnim zemljama, te oko 2% u Hrvatskoj nosi kontaktne leće. Leće se najčešće dijele na tvrde plinopropusne i mekane kontaktne leće.

Tvrde plinopropusne (polutvrde) kontaktne leće u oku ne mijenjaju svoj oblik. Zbog toga posjeduju iznimna optička i fiziološka svojstva uz neophodno razdoblje privikavanja od oko dva tjedna. Pojava plinopropusnih (tzv. polutvrdih) leća istisnula je tvrde PMMA kontaktne leće koje ne propuštaju kisik iz rutinske upotrebe.

Mekane kontaktne leće iznimno su popularne u današnje vrijeme zbog kratkog razdoblja privikavanja. Napravljene su od mekanog hidrofilnog hidrogelnog ili silikonskog hidrogelnog materijala s različitim postotkom sadržaja vode. Budući da im je pokretljivost u oku slabija od tvrdih kontaktnih leća, fiziološki su zahtjevnije za oči pa je uz svaki prvi pregled nužna edukacija o njihovom pravilnom stavljanju i održavanju.